Želim
Želim popeti se na drvo,
Ući u krošnje i osjetiti kako me nose,
Vidjeti svijet iz njihove perspektive,
Biti jedno s granjem i lišćem.
Želim pozdraviti vrane koje u njemu obitavaju,
Pokazati im da sam i ja jedan od njih,
Slobodan u izrazu, neometan strahom.
Poput njih, želim biti glasnik smrti,
Smrti dijelova mene koji me drže neživim.
Želim biti glasnik kaosa,
Kaosa koji moje tijelo želi ispustiti.
Zakoračiti u prostor prepun ljudi,
Dreknuti iz petnih žila, vrištati dok me glas ne izda,
A zatim nastaviti hodom, kao da se ništa desilo nije.
Želim zajahati konje,
Osjetiti vjetar na tijelu dok se krećemo kao jedno.
Biti kauboj koji se krije u meni, ganjati slobodu.
Želim krotiti divlje pastuhe, postati jedno s krdom.
Biti čuvar reda i mira, glasnik slobode i kaosa.
A onda, leći na travu, Stetson preko očiju, vlat trave u ustima,
I pustiti sve brige i strahove da prosto otpušu.
Želim sjahati pred zvijer,
Stati i pokazati prkos, prkos pred oštrim pogledom.
Je li to pogled zvijeri? Ili je pogled boga? Ima li razlike?
Očima uperenim u zrak, stajati u svojoj snazi,
Vidjeti njegovu osudu.
I onda ju uzvratiti, uzvratiti i čekati,
Dok se ne slomi u tišini,
Dok ne postane manja,
Dok se ne nađem oči u oči sa sobom!
Želim završiti u okršaju,
Osjetiti silinu udaraca koji me bude.
Osjetiti bol u zanosu tuđe sile
Dok me njihov dodir lomi poput groma.
Niz udaraca, kao ples primalne glazbe bijesa:
Direkt, pa stražnji, aperkat, pa kroše!
I moj odgovor, u pratnji koraka,
Najavljujem promjenu ritma:
Izmak, pivot, pariranje, blok, zaron
I onda promjena!
Želim biti sila,
Sila koja se strmoglavljuje na drugu stranu.
Udarac za udarcem, kontakt za kontaktom, bol za boli.
Bijes! Želim da me osjeti u punom naletu, i ne ustukne!
Želim uništiti i biti uništen, a nakon toga prihvatiti i biti prihvaćen.
Želim biti slobodan!
Želim biti uništenje, želim biti opasnost.
Želim biti iscjeljenje, želim biti sigurnost.
Želim biti razoren do temelja.
Želim se izgraditi iz nule.