Samoća
Ja sam ogoljeni živac, otvorena rana
Svaki dodir boli, svaki pogled lomi
Pa pozdrav samoći. Bježim! Sram!
Ako me vidiš golog - znam... ostajem sam!
A samoća je spas od straha... od samoće
U svoja četiri zida ne prijeti pogled
Pa eto gle, zid! Utvrda izvana!
Al' unutar tvrđe leži dijete puno rana
Sad u toj samoći, izvana prkos.
Hladnoća. Bijes! Bježi - ja sam smrt!
Al' usprkos kamenu, kad vjetar propuše
Propuh probije do srži. Probije do duše
I vjetar je samoća, u naletu sebe,
Živac zatitra, bol...
Koža drhti...
od praznine.
...vrisak...
...vrati se!
Zidovi ostaju.
Ali ako te pustim unutra...
Dajem se.
Molim te... vrati se.
Ne želim biti s/r/am